Cijeli svijet-
Maja Stepanović
U prijateljstvu, dobroti, poštenju, ljubavi i umjetnosti granice ne postoje, pogotovo ih nema kada su u pitanju djeca.
Obren Jović Savin nas je u to još jednom uvjerio svojom drugom zbirkom pjesama za djecu "Luka po Jevanđelju" posvećenu svom unuku Luki:
U Herhugovardu kod Amsterdama,
rođen je Luka Ernesto Lazaro,
papa Španjolac, Srpkinja mama,
podariše mu ime prastaro.....
Zato se deka sa Balkana,
Bori sa slatkom brigom,
Da obraduje svog mališana,
Novom za djecu knjigom.
Pisati za djecu nije lak posao jer je najmlađa čitalačka publika svakako i najosjetljivija. Zato je Jović napisao zdrave pjesme koje sadrže iskustva starijih koja mališanima mogu pomoći da shvate nove pojmove. Na taj način pjesnik ostvaruje želju da približi djecu odraslima i u isto vrijeme daje svojim pjesmama edukativni karakter.
Ispod neba plava
Neka svako čuje:
"Ko ljeto prespava,
taj zimi gladuje!"
I evo nas natrag u djetinjstvu, u svijetu u kome su sva čudesa moguća i na koje smo (kao odrasli) bili potpuno zaboravili, ali zahvaljujući Luki, Stevanu, i njihovoj družini ponovo smo – u bašti prepunoj mirišljavih i šarenih stihova.
Pjesme o prirodi nas podsjećaju da je naš pjesnik i slikar, te je savim logično da se iz dva umjetnička izraza i prepoznaju: slikar u pjesniku i pjesnik u slikaru.
U vrtu kad se javi
zapahne krajolik cijeli
aromom božanstvenom
ljepotan, jasmin bijeli.
Ukrasi su livadskog carstva,
ljubičastoplavi ptići,
rađanju novog dana
raduju se i zvončići.
To znači da je tematika zbirke u osnovi ljubav, i to najšire shvaćena (ljubav prema djeci, prirodi, kosmosu, životu uopšte).
Ponekad su Jovićeve pjesme – pisma upućena unuku Luki u dalekoj zemlji. Pomoću njih pjesnik savladava prostor i vrijeme i uči unuka svemu što bi mogao da ga nauči cupkajući ga na svom krilu. Otkriva mu tajne mirisa bosioka, jasmina, narcisa, kamilice, bijelih rada....ukusa jabuka, oraha, jagoda, smokava, ribizle.... opisujući njihov izgled i objašnjavajući njihova ljekovita i hranljiva svojstva, ali upućujući ga i na neke egzotičnosti:
Visoka je i smeđa lista
ime joj je kratko – kana,
cvijeta je oranž-
hanuma iz Irana.
Iz vesele bašte lako prelazimo u čudesnu šumu gdje nas čekaju dogodovštine lije, psa, djetlića, golubova, pčelica, košuta i srna. Ali to nije slučajnost, jer su to junaci basni u stihu preko kojih nam pjesnik daruje vrlo važna naravoučenija – gnome (poslovice, pouke u stihu):
Naravoučenije
Od vajkada važi:
Da slabiji pravdu
Od jačeg ne traži!
To što niste znali
Priča vam je dala –
Ko sam sebe hvali
Kratka mu je hvala!
Da bi vaspitno i edukativno djelovao na najmlađe pjesnik najčešće koristi katren i ukrštenu rimu, zatim distih gdje je rima naravno parna, a postoje pjesme slobodnijeg stiha kojima je kao i ostalim poenta ljubav, ljepota i radost, što je zapravo Jovićeva poetika i etika.
Zbirka se sastoji iz tri knjige (tri dijela) koje su upućene unuku Luki u kojima djed Obren slavi njegovo rođenje, priželjkujući njegove prve riječi i korake, opisujući nam sve "sve njegove domovine" – Bosnu, Španiju, Srbiju i Holandiju. U knjizi su opjevani i brižni Lukini roditelji, blage bake i deke, obzirni rođaci i nestašna braća i drugari, što čini jednu veliku pjesmu prožetu humanošću i osjećajnošću sa izraženim motivom patrijarhalnosti Balkana, ali i velikim poštovanjem zapadne kulture kojoj Luka takođe pripada:
Slatkom deranu i sa Balkana,
sa modrih obala Drine,
hitaće pozdravi svakog dana
iz njegove djedovine...
Zvaće ga obale Gvadalkivira,
ljepote Salamanke,
očaraće ga Altamira,
raspjevane Kordovljanke.
Naglašenom osjećajnošću s mnogo topline i simpatije pjesnik slika dušu djeteta, ali duboko privržen zemlji i zavičaju koga osjeća svim svojim čulima stvara idilične slike tog istog zavičaja i ne može, a da ne pomene divlju rijeku – hraniteljku.
Požuri Luka, Stevan te zove
u tvoju djedovinu,
bićemo splavari što hrabro plove
jedreći niz brzu Drinu.
Pjesnikove vedrine prisutne su u svakom pjesnikovom osjećanju (pažnje, brižnosti, poštovanja, beskrajne ljubavi) koje otkriva svom unuku, ali i ostalim, i "malim" i "velikim" čitaocima. On se trudi da im otkrije velike životne tajne:
U velikom šumskom carstvu,
lav caruje caru vičan,
i u mržnji i drugarstvu,
odnos mu je sasvim sličan.
Upućuje ih da je samostalnost vrlo važna u procesu odrastanja:
Od tog dana Luka
za pomoć ne pita
na svom trotinetu
sam po gradu skita.
Jutros za doručkom
kazao je baki:
"Gdje gube slabići –
dobijaju jaki!"
Djedov zadatak je i da Luku uputi na jezik na kome je njegova majka sricala prva slova:
Djeda svog dječaka
podiže na ruku
"Vuk je čedo moje
stvorio azbuku."
Smislio je pismo
od tirdeset slova
vele pismenost je
zasluga njegova."
Jović je zbirci dao naslov "LUKA PO JEVANĐELJU"; što znači da mu je želja da unuka vaspitava po vječnim i jedinim ispravnim istinama, a koje pruža samo – vjera:
I od tih vremena
kod ljudskoga roda
beskrajna je vjera
u Hrista Gospoda.
Svojom blagošću, baka Rada, takođe, je prisutna da unuka pouči usmjeri ka pravim vrijednostima, kao što je ljubav prema knjizi:
Baka Luku pomilova
"Ah, ne brini, luče,
odgovore daće slova,
što nas svemu uče."
Pjesnik je iskoristio mogućnost koju pruža sam jezik, pa je pomoću onomatopeje stvorio pjesničke slike koje imaju ne samo vizuelan nego i auditivan karakter:
A čas za časom teče,
cvrčci cvrče sred drače,
zatočeno muči se veče,
u mračnoj čeljusti tmače.
Nad dračom tmača raspuče,
mjesečina vrč dotače,
zacvrčaše cvrčci u česti,
udvorički priču još jače.
Bogatstvo tema i motiva, gnoma i ideja, i raznovrsnošću stiha sa naglašenim muzičkim i slikarskim efektima je specifičnost pjesnikovog izraza. Jovićev stih kao da svojom ritmičkom organizacijom žubori, pjeva, te bi se zbog svoje melodičnosti ove pjesme mogle i pjevušiti.
Pjesnik je ovu drugu zbirku pjesama napisao sa potpunim uvažavanjem ličnosti djeteta, ali u ovom svijetu punom košuta, lala, čokolade i ljubavi mogu uživati podjednako i djeca i njihovi roditelji jer su Obrenovi stihovi ne samo obrazovni i vaspitni, nego i zabavnog karaktera, prožeti zdravim humorom.
Pjesnik i slikar, Obren Jović Savin, svoje slike izlagao je u mnogim mjestima eks Jugoslavije, a predstavio se i Evropi. Njegove slike nalaze se u Austriji, Njemačkoj, Italiji, Holandiji i Francuskoj. Rođen je u Kiseljaku kod Zvornika, a školovao se u rodnom mjestu,Gračanici, Bosanskoj Kostajnici, Zvorniku i Sarajevu. Sada živi u Mladenovcu, gradu u kome je započeo svoj književni rad romanom "Satanini sinovi". Njegov književni opus obuhvata roman "Sunce umire na zapadu", knjige poezije "Tihovanje" i "Čistilište"; spjev "U maglama Ponta", a pored ove zbirke pjesama za djecu "Luka po Javanđelju", napisao je još jednu posvećenu starijem unuku Stevanu, "Rosa na cvatima". Ono što ga karakteriše kao čovjeka je da, kako sam kaže, ljude djeli na dobre i one druge. Tako obično i razmišljaju oni koji vole djecu i pišu o njima i za njih.