Obren Jović, nekad ugledni slikar čije su slike obišle svet, a sada ukleti pesnik čije pesme u taj svet tek polaze, obraća se, evo, i najmlađima,najdražima i najnežnijima – deci.
Voljom sudbine, ljudskog zla i svoje mladalačke pravdoljubivosti – obreo se Obren sa one strane pravde i svetlosti i otuda sagledao drugo lice sveta i života, stvari i stvarnosti, ljudi i neljudi i svega ostaloga što je iščezlo u tami.
Tako je valjda poželeo da malo podetinji, da se podruži, porazgovara i poigra sa decom, koju vidi dušom i trećim okom i koja su mu najbolji melem za tugu i rane, što samo u odsjaju njihove radosti, razgovora i smeha – zaceljuju.
Na Kosmaju, 11. zlatokos 1998. godine.
Dobrica Erić