Poezija je proizvod duha a ne emocija
Obren Jović Savin
Poštovani čitaoče!
Poetska kruna, koju ti nudim u ovoj knjizi, duhovno je bogatstvo sazdano od najljepše misaone čipke i govornih dragulja jednog broja uvaženih književnih poslenika iz prebogate bašte srpskog kulturnog miljea. Da li su u ponuđenom azbučnom nizu zastupljena vodeća pera našeg prelijepog ćiriličnog veza, to sam prosudi. Izvjesno je da će neko od onih koji ovu knjigu budu imali u rukama primjetiti kako ipak poneka veličina naše poetike nije tu. Rekao bih da je taj grijeh posljedica naših nedovoljnih komunikacija. S obzirom na to da sam se sasvim ciljano odlučio za magični broj dvanaest, u ovoj knjizi predstavljam jedanaest autora i sebe, sa po petnaest, od strane svakog od nas brižljivo odabranih pjesama. Međutim, to ne znači da sam na ovaj ili onaj način uticao na izbor dostavljenih tekstova. Baviti se bilo kakvim vrednovanjem dosta je nezahvalno te sam, priznajem, taj nimalo lak posao prepustio volji samih autora. Zato, cijenjeni čitaoče, budi uvjeren da su poetski prilozi, koje na ovim stranicama toplo preporučujem, ono najljepše što ti svaki od ovih pjesnika, iz svog bogatog stvaralačkog opusa, želi darivati.
Istina, afinitet za vrednovanje poetske riječi kod svakog od nas, jedno je, a objektivno sagledavanje višeslojnih stvaralačkih dometa, bar u ovim našim prostorima, nešto sasvim drugo.
Pripremajući se za ovu knjigu, moja je namjera, kao priređivača, bila da pojedince pozovem na saradnju, a svakome od njih ostavljeno je na volju da to prihvati ili odbije. Napominjem da je ovo moja prva antologija sačinjena u zahvalnost, uglavnom, onim pjesnicima sa kojima sam često sarađivao i koji su mi duhovno bliski.
Poezija je težak misaoni proces a pisanje plemenit zanat u kome je neophodno pokazati mnogo više duha od pukog nagona za samosvojnošću. Ipak, vrijeme je faktor koji će, prije ili kasnije, izmjeriti sve što je u našoj poetici kazano.
Ova knjiga po mnogo čemu zbir je najboljeg što nam današnja srpska stvaralačka elita pruža. Međutim, gledišta mogu biti različita, pa ako moj izbor nekome nije po volji, to je samo još jedan dokaz da se bogatstvo doživljaja skriva baš u ljepoti različitih gledišta. Uostalom, o ukusima se i ne razgovara.
U recenziji za moju knjigu pjesama "Čistilište" neponovljivi Matija napisa: "Ima mnogo definicija poezije a poezija je izgleda ono što nije rečeno ni u jednoj od tih definicija". Čini mi se da su on i čitava plejada naših uvaženih pjesnika ostavili snažan pečat na način razmišljanja i na stvaralaštvo velikog broja mladih poeta, pa tako nedvosmisleno pokazali da poezija kao definicija ipak postoji. Zato, usuđujem se reći da je poezija proizvod duha a ne emocija. Znalački odabrani tekstovi, koje nam ih pjesnici nude, ne upućuju nas samo na različite poetske forme i tajne estetskog na putu do realizacije ideje. Pjesnici nas uvode u procese stvaralaštva, istrajavajući na tom nimalo lakom zadatku do konačne obznane stiha. Tematski nadahnuto i sadržajno, njihovo pjevanje nam otkriva najtananije lirske nijanse ustreptale duše i misaonu suptilnost kreativnog čina. Čak i onda kada su teme "tvrde i ozbiljne", način na koji prilaze oblikovanju dramatičnosti poruke (najčešće posredstvom prikrivene metafore) više liči na ritmiku nemirne proljetne bujice, ili iznenadni huk zaboravljenih vjetrova, no na disonantne i opore odjeke pobunjene pjesnikove duše. A kako bi to poeta drugačije i mogao? Baš zato, da bismo shvatili i bol i ushićenje njegovog intimusa, morali bismo biti i sami uključeni u tajne stvaranja. Samo tako bili bismo dovoljno obaviješteni, pa i upućeni, u neslućene dubine pjesnikovog sopstva, a pjesnik nikada ne uzmiče ni pred patnjom ni pred ushićenjem. Jer, ako su naše misli ogledalo naših duša, onda su tragovi pera na papiru slika i ispovijest pjesnikove stvaralačke lucidnosti. To je jedna od plemenitih tajni, a tajne je teško vrednovati. Kao potporu ovoj tvrdnji navešću samo dvije neprolazne istine koje nas upućuju na neophodnost relacije između stvaraoca i konzumenta duhovnog proizvoda koji stvaralac nudi. Siguran sam da tek sada shvatamo u kolikoj mjeri jesmo ili nismo sposobni ili dovoljno edukovani da kritički govorimo o nečemu što nije naš intelektualni plod. Jedna od tih istina kaže: "Vrijednost umjetničkog djela, koje prihvati najširi dio populacije, često je pod lupom sumnje", a druga, koja rekao bih, na najtransparentniji način dopunjuje prvu, glasi: "Umjetnost ne bi trebalo spuštati na nivo posmatrača, no bi posmatrača trebalo uzdići na nivo umjetnosti". Jasno je da se ove primjedbe odnose i na poeziju. Često nam nedostaje vremenska distanca ili nezavisno gledište da bismo donijeli nepristrasnu ocjenu koliko neko umjetničko djelo vrijedi. Jedno je – površan, laički utisak, a drugo – suština koja se nedovoljno objektivnim posmatranjem ne može sagledati.
Zato, uvaženi čitaoče, neka bude prepušteno tvojoj volji da izgradiš sopstveni sud prema svemu onome što ti se na stranicama ove knjige nudi, jer je čin stvaranja kontrolisano stanje duha, a jaka emocija, -
I na samom kraju, želim toplo da zahvalim mojim dragim prijateljima – uvaženim pjesnicima – na saradnji i ukazanom povjerenju da svojim najljepšim stihovima daruju izuzetno vrijedan pečat ovoj knjizi!